Pred nama je privatizacija Hrvatskog nogometnog kluba HAJDUK SPLIT, kluba zbog kojeg je nastala i sve ove godine se borila naša grupa Torcida Split. U zoru stote godišnjice našeg Hajduka, pružila nam se povijesna prilika da vratimo „dite puka“ navijačima, a to je prilika koju ne smijemo i koju nećemo propustiti. Mi, Torcida, i svi navijači Hajduka, sada odlučujemo sami o budućnosti kluba, ali ne zaboravite, i o budućnosti navijačkog…

Utakmica bez transparenata i bez navijanja, tek jednom se prizvalo ime poginulog mladića, čije ime je u pijetetu stajalo na ogradi. Pokoj ti duši Hrvoje. Torcida Split Za sve ostale slike, klikni na ovu ispod

Rezultat 1:1 približava Hajduk finalu Kupa i putu u Kup UEFA. Torcida je bila tu, a i crni dim, obilježje sezone. Za sve slike, klikni na ovu ispod

Kup je naša nada za trofej ove godine. U Varaždinu, u srijedu, Bijelima treba tvoja pomoć pa se tamo i vidimo. Klub Navijača organizira prijevoz, za prijave i ostale informacije dođite u KN ili nazovite na brojeve telefona kluba. Ima jedno obećanje, da će Hajduk prvak biti. To je obećanje vjere, ufanja i ljubavi!

BEOGRAD 1988. by MejeSplit …fala Bogu danima prije utakmice dogovori po Matejušci i Boni (nije ovi sadašnji Bona, nego se tako zva oni kafić na Matejušci gori uza skale), e tu je tribalo napravit dobru pripremu…pošto nas je pandurija već prije dobro brala i dolazila doma (ajme moran ovo reć kad je pokojnom Leski došla doma: ulaze mu najranije doma dva drota, on krmi, stari i stara u kući dižu…

BOSANSKA GOSTOVANJA 80-tih Bosanska gostovanja su bila specifična po tome šta se do tamo uglavnom nije moglo ić direktno vlakom. Ova gostovanja su varirala uglavnom od godine do godine i stupnju napaljenosti pojedinih bosanskih klubova. Od zajebanijih triba izdvojit Mostar (uvik), Sarajevo (kako kad), Zenicu (ponekad). Ova druga, osin Banja Luke zadnjih puteva, bili su uglavnom izleti. Sedamdesetih i početkon 80-ih uglavnom bi se išlo tako da bi se putovalo…

U to vrime dok smo se kupili na Matejušci u điru je najviše bilo lipilo. Gongalo se naveliko. Išlo bi se gori na one marjanske skale i tu bi se puvalo u kese, tako da bi uvečer kasno kad bi se prošlo cila ulica vonjala po lipilu, a kesa je bilo svugdi… I dim je bija dosta popularan (on nije izgubija popularnost do dan danas), ali popularnost lipila je potpuno…

MOGU LI NAVIJAČI ISTUĆ KRIVE FACE? Da li navijači mogu istuć krive face? Mogu i te kako, evo jedna kratka pričica iz faze “prapovjesti”: …’79. te godine kad je Hajduk bija prvak, a moj debeli prijatelj Mate poštar i ja još trinaestogodišnji mulci (te godine smo obojica i pošli na prvo gostovanje u životu, u Sarajevo na zadnje kolo za prvaka, prvo pa “vatreno i jebeno”), ali to nije ova…

…evo jos jedne priče u kojoj bi tija reć nešto o jednom gostovanju u Ljubljani i di nije sve savršeno, ali je objektivno…ponekad u ovome našen navijačkon svitu i nije bilo sve savršeno i događale su se i neke ružne stvari, ali istina je istina i ona uvik mora doć na vidjelo, uostalom, objektivnost je jedina vrlina koju cjenim kod pravog navijača, znači da i prizna i neke detalje kad…

Tih ranih ’80-ih jedina veza sa stranim navijačkim đirom nam je bija talijanski Supertifo. Supertifo je dolazija samo u jednu jedinu trafiku na Rivi i to u vrlo malim količinama i ako nisi doša na vrime, osta si bez njega. Ne bi bilo ritko da jedan broj ide od ruke do ruke. Izlazija je u malon, đepnom formatu. Ali nama tada najvažnije u njemu je bila rubrika dopisivanje. Ekipa je…

MEJESPLIT: Pa bogati, ko je organizira ona tri busa (od toga jedan je vozija pokojni Marendić, koji nas je posli toga vozija samo u Sarajevo kad su mu razbili dva stakla, pa smo išli “bosi” do Splita. Ono mi je bilo nešto od najvećih šta se dogodilo u navijačkoj karijeri. U tom kurčevon Mostaru jebatebog bili smo krenili iz Splita i jedva smo dobili buseve jer je bilo atletsko prvenstvo…

U LISABON NA BENFICU… U Lisabon smo išli avionom zahvaljujući ondašnjem vlasniku agencije “autoroller” Peri Jerčiću” , koji je i sam bija torcidaš. Išla su dva aviona (cca 300 ljudi), od toga 50 torcidaša, jer je Pere za nas smanjija cifru sa 700 na samo 100 dem. To gostovanje je bilo posebno po tome jer je atmosfera bila posebna. Na prvu utakmicu u Splitu No Name Boysa je došlo samo…

Prolazak kroz Knin Prolazi vlak kroz Knin idemo u Bgd, tišina niko se ne čuje,samo čekamo kad će opalit po nama, i staro i mlado,gađaju vlak kamenjem, lupaju, ušli panduri tuku odreda a ja budala otvorija prozor i povirija vani…odozdo me lipo čovik dočeka stinom i pravo u bradu. Tri ure su mene vraćali u život. Nisu mi dali ić u wc da se nebi vidija na ogledalo, rascipilo se…

…mi smo bili išli vlakom (u ekipi su bili pokojni Leska, Moro, Jela, Kompi, brat mu, Tušo i još ekipe gori sa Sućidra sa pazarića)…cugali smo po Matejuški i okolo po gradu i na vlak smo došli zadnji čas…vlak je bija doslovno KRCAT, hodnici, zahodi nisi moga nigdi proć koliko je bilo ekipe… …mi se smistili u onu prostoriju di se peru ruke kraj zahoda i isprid nje i lagano…

DOKUMENTARAC O DINAMOVOM PROLJEĆU ’82 Dokumentarni film o Dinamovu proljeću ’82. toliko me je iritirao lažima koje smo mogli čut od pojedinih,ne znam kako ih nazvat, a da ne budem vulgaran, tako da sam smireno odlučio pojasnit argumentirano odnos Dinama i Hajduka i navijača oba kluba u kontekstu države SFRJ. Hajduk, za koji je rečeno kako je strogo jugoslaveski klub, miljenik Tita i tako to. Umjesto da pod takvim epitetima…