Damir Petranović: Što smo naučili od Torcide?
'Nec sine te nec tecum vivere possum' (lat.) - ili, u prijevodu: 'Ne mogu ostati s tobom, ali ni živjeti bez tebe'.
Transparent na tužno tihom i pustom Poljudu, uz poruku u stilu rimskih legionara uoči odlaska u ratove, najbolje je sažeo svu bit jedinstvenog splitskog protesta: deset tisuća najvjernijih Hajdukovih navijača doslovce se žrtvovalo, zatomilo tugu i svoju ljubav prema klubu demonstriralo na danas jedini mogući način. Jednokratnim bojkotom.
Propustiti domaću Hajdukovu utakmicu s Dinamom nezamisliva je muka svakom prosječnom navijaču Hajduka, pa je Torcidina akcija utoliko moćnija i veća.
A kako se u medijskim izvještajima sve najčešće svede na prebrojavanje, to su demonstranti i ovdje odnijeli pobjedu od najmanje deset tisuća prema najviše tri tisuće.
No od suhih brojki, pa čak i besmislene usporedbe sablasnog Poljuda sa krcatim, šarenim i raspjevanim Starim placom, puno su važnije poruke koje su s Plinare poslane i pouke koje će, prije ili kasnije, doprijeti čak i do Kerumovog mozga. A možda se i koji medij potrudi objaviti ih...
Zaključak prvi: Hajduk je u problemu
Nogomet se igra zbog publike, navijača, atmosfere i prihoda od prodanih ulaznica. U subotu na Poljudu nije bilo ničega – ne zato što su tribine okrenule leđa svome klubu, čak ne ni zbog loših rezultata, već zato što se mirno i kulturnio prosvjedovalo protiv nestručnog i rodijačkog načina upravljanja klubom.
Protest je za hrvatske prilike bio upravo nevjerojatno smislen i artikuliran, poruke su bile jasne i precizne, a cilj realan i ostvariv: veliki Hajduk.
Kako? Pa i to je lijepo nacrtano: treba konačno usvojiti Kodeks upravljanja Hajdukom, u nadzorni odbor postaviti stručnjake umjesto mesara i tučara, a onda i raspisati javni natječaj za predsjednika Hajduka s programom rada kao jedinim kriterijem.
Zaključak drugi: Ne igrati se s Torcidom
Otkako su navijači svoju borbu za veliki Hajduk počeli voditi na svim legalnim poljima, otkako su se sami pobrinuli da se izbjegnu bilo kakvi neredi i fokusirali na kodekse, priopćenja, mirne proteste i pravne akcije, podrška u javnosti im je evidentno porasla.
Hajduk se profilirao kao jedini povod oko kojega se u Splitu može okupiti najmanje deset tisuća ljudi, a Torcida kao jedina snaga koja je u stanju organizirati ih.
Čak i izjave slučajno anketiranih ('Hajduk nije ničija prčija', 'Hoćemo kodeks' i slično) pokazale su da navijačka masa vrlo dobro razumije oko čega se okuplja i da se ne radi o zavedenim i izmanipuliranim šupljeglavcima: dok je Željko Kerum uvjeren da se radi o 'urbanim Jugoslavenima', a njegova sestra Nevenka misli da je 'prosvjed organizirao HDZ', nema straha - kad te optužuju da si svačiji, sigurno je da nisi ničiji...
A činjenica da u subotu nije zabilježen doslovce nijedan incident, da nije poletio nijedan kamen i nije nastradao baš nijedan – pa ni Svagušin ili Kerumov – izlog, oko čega se potrudilo samo vodstvo Torcide, još je jedan razlog cijelom Splitu za ponositi se. Ni dlaka u jajetu se nije mogla naći, koliko god se trudilo...
Je li tko spomenuo huligane?
Zaključak treći: Svaguša u Hajduku nema perspektivu
Može mu se priznati da od početka nije imao sklonost navijačkog puka, ali i konstatirati da ništa nije učinio kako bi rastjerao nepovjerenje: niti je ispunio obećanje pa iz kluba najurio desetljećima skupljan talog (tko još spominje Fredija Fiorentinija?), niti je raščistio situaciju s menadžerima oko Hajduka, niti je organizirao klub i izabrao suradnike dostojne Hajdukova renomea.
No zato je u dva navrata spriječio postavljanje navijačkih transparenata na Poljudu.
Svaguša – ako ništa drugo onda kao osuđeni izrabljivač radnika i osuđeni bespravni graditelj (i to na gradskom vlasništvu!) - zna da se ne uklapa u famozni kodeks, pa o njemu sustavno i uporno odbija progovoriti i jednu jedinu rečenicu.
Obećao je neki dan, još čekamo...
Zaključak četvrti: Ni Kerumu neće biti ugodno
Splitski gradonačelnik godinama je bio uvjeren da ima bezrezervnu podršku ulice, nije mu bio problem slikati se s Torcidinom kapom na glavi i mahati Hajdukovim šalom uoči izbora, pa mu je i pogrdno – u jednom trenutku zaista i brutalno – skandiranje na Peristilu i Starom placu jako teško palo.
Kerum je ključna osoba u priči oko Hajduka, na Poljudu će mu ulica okrenuti palac prema gore ili dolje, no on kao da toga jednostavno nije svjestan. Split se bezbroj puta pokazao kao vrlo emotivan, a često i nimalo racionalan grad, pa ne bi trebalo biti nimalo čudno ako gradonačelnik – pored svih svojih dobrih ili loših poteza – posrne baš na nogometu.
Nonšalantan odnos prema Hajduku Split će teško tolerirati, a prvi (možda i zadnji) test Kerumovih namjera je već za dva tjedna, na skupštini kluba.
Zaključak peti: Na skupštini se mrtvi broje...
...u figurativnom smislu, dakako. Na Gripe sasvim sigurno dolazi nekoliko stotina malih dioničara, sa samo dva cilja: usvajanjem Kodeksa i raspisivanjem natječaja za sve ključne funkcije u Hajduku. Niti ih zanimaju mjesta u Nadzornom odboru, niti će ih prihvatiti bez ovih uvjeta.
Jest da je njihovo vlasništvo u klubu ograničeno na par postotaka, no pravo glasa im nitko ne može odreći: osim što su djelomični vlasnici, oni su i potrošači bez kojih ništa nema smisla.
Na koncu, ni Kerum nema puno veći udio u Hajduku, valjda smo dovoljno zreli da shvatimo da pobjedom na izborima nije privatizirao ni grad, ni Hajdukovih gradskih 56 posto dionica...
A ako mislite da su sve ovo nebitne budalaštine...
...potpuno ste u krivu: od Torcidine borbe za kriterije stručnosti umjesto podobnosti, vizije umjesto improvizacije, čestitosti umjesto moralne upitnosti – mnogi bi u Hrvatskoj mogli puno naučiti.
Od političara do sindikalista – O HEP-u, HAC-u ili Podravki teško da bismo danas čitali na stranicama crne kronike da je i ondje postojao nekakav kodeks, da su svi ti nadzorni odbori ili direktori umjesto po stranačkim ili rodijačkim kriterijima dolazili javnim natječajima. I da su se radnici za to borili sudskim tužbama, mirnim prosvjedima, paljenjem svijeća, lecima, mimohodima, skandiranjem i bojkotom.
Kako najduži put počinje najkraćim korakom, i kako ne bi bio prvi put da baš Split okreće novu stranicu povijesti, nema nam druge nego ponavljati: kodeks – natječaj, kodeks – natječaj, kodeks – natječaj, kodeks – natječaj...
Do iznemoglosti: u ovoj borbi nema predaje.
(Preneseno sa: www.slobodnadalmacija.com)