Prensimo: Vinko Vuković o primitivcima

Preneseno s bloga Vinka Vukovića "Život na Sjeveru"

Što više dana prolazi od Hajdukova prolaska u finale Kupa, to je sramota za navijače 'bijelih' veća. Barem za one koji – bez obzira dolaze li na stadion ili ostaju pred televizorima i radio prijamnicima - teško podnose da im voljeni klub u stotu godišnjicu ulazi s primitivcem na čelu. S osobom koja je, da se poslužimo definicijom iz rječnika, civilizacijski sasvim nedorasla. A da o posjedovanju nekakve (ikakve!) građanske kulture i ne govorimo.

Joško Svaguša je primitivac koji svoj primitivizam ponosno širi oko sebe poput manijaka zaražena AIDS-om koji ševi sve što mu se ponudi. Svaguša je toliki primitivac da u nekim (mnogim!) trenucima nadmašuje čak i primitivca koji mu je u svom tom primitivizmu uzor. Uistinu, Svaguša je dobrim dijelom svoje primitivnosti nadmašio i oca novog splitskog primitivizma, primitivca koji je enciklopedijski primjer primitivca, primitivca za kojim plaze svi podmarjanski primitivci, primitivca koji na račun svog primitivizma skuplja političke bodove od manje talentiranih primitivaca koji naprosto žude da se njihov tako nedorasli primitivizam nadogradi uzvišenim primitivizmom primitivca nad primitivcima. No, ponavljamo, čak i takav primitivizam – s božanskom razinom primitivnosti koja se svim običnim primitivcima činila nedostižnom - Svaguša je uspio nadmašiti. Na zadovoljstvo majstora najveće lože hrvatskih primitivaca koji s ponosom promatra kako se klica njegova primitivizma - u početku baš onako mala, da ne kažemo primitivna - primila za suhu, gladnu zemlju i sada raste, buja i cvjeta tisućama primitivnih cvjetova.

Split je postao botanički vrt primitivizma, nedostaju još samo one primitivne rampe na ulazu u grad kako bi se naplaćivale ulaznice svim onim primitivcima koji žude za primitivnom naobrazbom. Stisneš tamo gdje piše push, dobiješ tiket i uživaš u sat vremena čistog, nepatvorenog primitivizma. Po izlazu, onako ponosno zažaren od svog tog silnog primitivizma, platiš dok ti je gepek pun žutih, primitivnih kesa do vrha nakrcanim svježim primitivizmom.

Zadah splitskog primitivizma daleko se 'čuje', toliko daleko da je čak i jedan novinar iz Pule – čovjek kojemu je svaki oblik primitivizma stran – naprosto zavapio da je došlo vrijeme da se primitivcima začepe usta, da se odstrane iz hrvatskoga sporta jer u suprotnom postoji realna opasnost da se zaraza neoprimitivizma proširi na cijelu zemlju te da obični, mali, zdravi ljudi budu progutani kao u onoj slavnoj, nimalo primitivnoj, alegoriji o invaziji tjelokradica. U tu je svrhu ovaj pobornik zapadnoeuropskih civilizacijskih tekovina i kulture dijaloga pozvao na razum, odnosno na prihvaćanje Torcidina 'Kodeksa' kao temelja za bitku protiv invazije primitivaca. Jer, kaže kolega Robert Matteoni, takav dokument - jednostavan a tako moćan komad papira - imaju svi uljuđeni zapadnoeuropski klubovi. Nešto ranije, predsjednik Transparency Internationala za Hrvatsku, Zorislav Antun Petrović, čovjek kojemu borba protiv primitivaca stoji u opisu radnoga mjesta, pozvao je hrvatske tvrtke, barem one koje ne žele da se povezuju s primitivizmom, da 'Kodeks' nastao u splitskoj navijačkoj radionici implementiraju u vlastite, očito još uvijek primitivne, poslovnike i kolektivne ugovore. To je, naime, jedini način da se dobije rat protiv primitivizma. Zla kojega ćete pronaći u korijenu svih ostalih evoluiranih zala.

Kolega Matteoni i bivši kolega ZAP javno su progovorili jer su shvatili da je primitivizam odnio šalu, shvatili su da su primitivci u potpunosti zavladali drugim po veličini gradom u državi, shvatili su da primitivci gospodare najslavnijim hrvatskim sportskim kolektivom, shvatili su da novi primitivci, udruženi u političku stranku, prijete istisnuti sve one stare, a tako - danas vidimo - benigne primitivce s političke scene, shvatili su da im u primitivnom narodu nije problem regrutirati sljedbenike naoružane nauljenim primitivizmom spremne da u ime najprimitivnijih poriva zatru sve civilizacijske i kulturne tekovine mukotrpno dosezane u proteklim, znatno primitivnijim, stoljećima.

Bahat, kako već bahati primitivci jesu, i osokoljen jednim slučajnim golom, Joško Svaguša, predsjednik primitivac na čelu Hajduka, obratio se novinarima tvrdeći kako njegovo ponašanje u svečanoj loži tijekom sraza s Dinamom, klubom čijim se iznutricama također već godinama hrane primitivci, proizlazi iz njegova obiteljskog odgoja i povezanosti s gradom s čijim se stanovnicima, kaže ovaj ponosni hominid, poistovjećuje. Uvrijedivši prije svega vlastite, nimalo primitivne, roditelje, Svaguša se još jednom pokušao dodvoriti Torcidi svjestan kako je krajnje vrijeme da na svoju stranu pridobije primitivce u njihovim redovima. A takvih, hvala Bogu, nikada nije nedostajalo. Svaka na 'sjeveru' zapaljena stolica i u teren bačena baklja vjetar su, naime, u Svagušina primitivna jedra. To je njegova izborna baza, mladež hrvatskih demokratskih primitivaca čiji će istaknuti članovi sutra – ili, zašto ne, već danas - biti počašćeni pozivom da se za stolom pridruže društvu najuglednijih primitivaca. Prvo će ispiti bocu konjaka, zatim prokockati tisuću eura te u velikom finalu zaorgijati s maloljetnim djevicama. Trudeći se da ne rasipaju sjeme čistokrvnih primitivaca.