Svagušina “načela” vs Torcidin Kodeks
Zašto Svaguša ne zadovoljava nijednu točku Torcidinog Kodeksa?
Ajmo točku po točku...
Za predstojeću Glavnu skupštinu, Joško Svaguša predlaže izmjenu čl. 8. Statuta HNK Hajduk Split š.d.d. kojem bi dodao stavak 3:
„Organi Društva, kao i sve osobe koje su u radnom odnosu s Društvom, u svom radu i djelovanju dužne su poštovati i pridržavati se slijedećih načela:
1. Stručnost u obavljanju poslova Društva
2. Vizija i strategija razvoja Društva
3. Profesionalizam u obavljanju poslova Društva
4. Zakonitost i transparentnost u poslovanju Društva
5. Odgovornost u ostvarivanju športskih i poslovnih ciljeva Društva
6. Moralnost i nekažnjavanje
7. Neovisnost u upravljanju Društvom
8. Sprječavanje sukoba interesa u Društvu
9. Očuvanje ugleda i tradicije Društva.”
Svagušin prijedlog dopune Statuta neprihvatljiv je iz jednostavnog razloga što nema nikakvo pravno niti bilo kakvo drugo značenje ili vrijednost. Navedena Svagušina „načela” nisu ništa drugo nego termini izvađeni iz konteksta samog Kodeksa koji ovako prezentirani, bez stvarnog značenja koje im je u izvornom tekstu Kodeksa dano, ostaju samo nedorečene natuknice koje su pravno potpuno neprimjenjive. Kada bi predložene dopune Statuta i bile usvojene imale bi jednaku pravnu snagu kao što je ta „načela” imaju i sada kada nisu navedena u Statutu Hajduka.
Budući da Svaguša, pored spomenute inicijative za dopunu Statuta, već mjesecima u medijskim istupima javno ponavlja pitanje koju to točku Kodeksa on ne zadovoljava, dužnost nam je javno i odgovoriti na njegovo pitanje: Joško Svaguša ne zadovoljava niti jednu točku Kodeksa upravljanja Hajdukom!
U svjetlu uspješnih Hajdukovih igara na početku nove sezone, posebice u kvalifikacijama za Europsku ligu, moramo još jednom naglasiti da Kodeks nismo pisali povodom jednog neuspješnog rezultata, nego kao trajan i konkretan doprinos oblikovanju Velikog Hajduka koji u jednakoj mjeri slijedi vlastitu slavnu tradiciju i postulate funkcioniranja najvećih nogometnih klubova današnjice. Na isti način, nekoliko nedavnih pobjeda nas ne može zavarati niti utjecati na naše čvrsto uvjerenje da je trajno oblikovanje Hajduka na temeljima Kodeksa jedino jamstvo sustavnog razvoja kluba i dugoročno održivih uspješnih rezultata.
1. Stručnost kao temeljni preduvjet za obnašanje svih dužnosti u Hajduku
Svaki djelatnik kluba, od predsjednika uprave do portira, mora za obnašanje svog posla zadovoljiti tri temeljna preduvjeta: odgovarajuća stručna sprema, minimalni broj godina radnog staža i adekvatne profesionalne reference. Sva tri preduvjeta moraju biti jasno definirani Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u klubu koji mora biti usklađen s legislativom i standardima profesionalnih nogometnih klubova u Europi
Svagušina „načela” ignoriraju tri temeljna preduvjeta da bi bilo koja osoba uopće bila u radnom odnosu s Društvom ili postala član organa Društva: odgovarajuća stručna sprema, minimalni broj godina radnog staža i adekvatne profesionalne reference. Torcidin Kodeks ne traži zadovoljavanje forme neobvezujućih načela za zaposlenike i članove organa Društva, već konkretne i jasno definirane kriterije koji se moraju propisati Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta te striktno poštivanje istih prilikom zapošljavanja ili izbora u organe Društva.
Postavljamo konkretno pitanje: Kakav bi to Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tolerirao predsjednika uprave kluba koji bi kao odgovarajuću stručnu spremu naveo srednju turističko-ugostiteljsku školu s nula dana radnog staža u sportskoj industriji i profesionalnim referencama isključivo vezanim za pekarsko-slastičarski obrt?
Usvajanjem Torcidinog Kodeksa, Svaguša zasigurno ne bi mogao ostati na poziciji predsjednika Hajduka, dok usvajanjem predloženih „načela“ najvišu funkciju u klubu može obnašati bilo tko, univerzalni stručnjak za sve i svašta, sa i bez škole, sa i bez ikakvih referenci. Čemu onda ikakva izmjena Statuta kad kriteriji ne postoje ni sa ni bez predloženih „načela“? Osim ako Svaguša u sebi ne vidi utjelovljenje renesansnog ideala svestranog čovjeka, Leonarda da Vincija 21. stoljeća.
Usklađenost s legislativom i standardima profesionalnih nogometnih klubova u Europi bila bi i prvi korak ka sustavnom stvaranju Velikog Hajduka što je i jedini cilj Torcide u zahtjevu za usvajanjem i primjenom izvornog sadržaja Kodeksa. Da su kriteriji Torcidinog Kodeksa primjenjivi u realnom životu, svjedoče iskustva najvećih europskih klubova. Primjerice, novoizabrani predsjednik Barcelone, Sandro Rosell, magistrirao je na Sveučilištu ESADE čiji se poslovni studij smatra jednim od vodećih u svijetu (2006. i 2007. godine ga je The Wall Street Journal proglasio najboljim svjetskim studijem za poslovno upravljanje, a 2009. godine ga je Financial Times uvrstio u Top-10 poslovnih škola). Uz MBA diplomu s prestižnog ESADE-a, Sandro Rosell je dugi niz godina bio jedan od čelnih ljudi vodećeg svjetskog proizvođača sportske obuće, odjeće i opreme „NIKE“ s godišnjim prihodom većim od 16 milijardi dolara. Ova multinacionlna kompanija je i najveći sponzor individualnih sportaša i sportskih momčadi diljem svijeta u kojoj je Rosell bio ključna figura za tržišta Španjolske, Portugala i Brazila. Rossel je bio jedan od najznačajnijih članova organizacijskog odbora Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine, osnivač firme Bonus Sports Marketing i potpredsjednik FC Barcelone u periodu od 2003. do 2005. godine. Da predsjednik uprave Barcelone nije iznimka, svjedoči i primjer talijanskog Juventusa. Predsjednik uprave Juventusa, Jean-Claude Blanc, diplomirao je međunarodno poslovanje i marketing na CERAM-u, ekonomsko-poslovnom fakultetu u Nici, a magistrirao na prestižnom Harvardu (MBA program, Harvard Business School, USA). Bio je direktor prodaje i marketinga te direktor ceremonije otvaranja i zatvaranja zimskih Olimpijskih igara u Albertvillu, zatim izvršni direktor „Amaury Sport Organization“, tvrtke koja je vlasnik mnogih sportskih objekata i organizator najvećih sportskih priredbi u Francuskoj i svijetu (Tour de France, utrke Paris-Dakar, itd.). Od 2001. do 2006. bio je izvršni direktor Francuskog teniskog saveza i čelni čovjek organizacije Roland Garrosa i Davis Cupa. U Juventusu je prvo bio izvršni direktor, pa nakon toga i predsjednik uprave kluba.
Nasuprot primjerima Barcelone i Juventusa, Svaguši je za obnašanje funkcije klupskog predsjednika jedina referenca osobno prijateljstvo s gradonačelnikom Kerumom, pa zato i ne čudi pokušaj bacanja prašine u oči s „načelima“ koja ni u kom slučaju ne odgovaraju izvornom sadržaju Torcidinog Kodeksa.
2. Vizija i strategija razvoja Hajduka
Čelništvo kluba u cjelini, a predvođeno predsjednikom uprave, mora imati jasno definiranu i javno prezentiranu viziju i strategiju razvoja kluba kao osnovu za ostvarenje sportskih i poslovnih ciljeva. Dugoročni ciljevi moraju odgovarati ugledu i tradiciji Hajduka i dobiti podršku navijača.
Jasno definiranu i javno prezentiranu viziju i strategiju kluba nemamo ni nakon više od godinu dana mandata uprave kojom predsjeda Joško Svaguša. Da tragedija bude veća, Svaguša uopće nema razvojni već krajnje oportunistički pristup poslovanju. Naime, sukladno vlastitim upravljačkim kapacitetima, kratkoročni ciljevi stihijski se prilagođavaju trenutno raspoloživom proračunu, umjesto da se klupski proračun planski prilagođava zacrtanim strateškim ciljevima.
O nedostatku vizije i strategije razvoja Hajduka u sportskoj domeni dodatno svjedoče i Svagušina kratkoročna trenerska rješenja, od kojih su kratkoročniji samo jednodnevni sponzorski ugovori na dresu kluba. Jedan od prvih Svagušinih poteza nakon dolaska na čelo Hajduka bio je potpis ugovora s Eduardom Rejom najskupljim trenerom u klupskoj povijesti s godišnjom plaćom od 400.000 eura i skromnim bodovnim učinkom od 66% u HNL-u (26 od 39 mogućih bodova u prvenstvu). Reja se zadržao u Hajduku samo 6 mjeseci sve dok u spašavanju Lazia od ispadanja iz Serie A nije pronašao veći izazov i ambiciju za rad te jednostavno iskoristio pružene ugovorne mehanizme za svoj nagli odlazak. U nedostatku programa s dugoročnim ciljevima razvoja i adekvatnog alociranja resursa, kao prijelazni period do pronalaženja trajnog rješenja, Svaguša na klupu Hajduka postavlja veterana trenerskog posla, Špacu Poklepovića, u ulozi vatrogasca s ugovorom na tri mjeseca. Nakon završetka sezone 2009/2010, Svaguša je u 73-godišnjem Špaci ipak prepoznao perspektivu i nakon isteka tromjesečnog eksperimenta, produžio mu ugovor i za narednu sezonu.
Upravo u nedostatku dugoročnih razvojnih ciljeva koji odgovaraju ugledu i tradiciji Hajduka te upravo zbog višegodišnjeg komformističkog i oportunističkog upravljanja klubom, imamo za posljedicu činjenicu da je Hajduk prije 15 godina nastupao u četvrtfinalu Lige prvaka dok je Unirea istovremeno igrala u četvrtoj rumunjskoj ligi, a danas ima status nositelja u srazu s Hajdukom.
Dodatni proračunski rezovi samo pogoduju takvom negativnom trendu i zasigurno nisu primjer upravljačke umješnosti, već profesionalne limitiranosti i upravljačke nemoći. Prepoloviti klupski proračun je puno lakše nego ga udvostručiti. Ilustracije radi, lako je od Hajduka napraviti NK Zagoru, a znatno teže SL Benficu.
Ukoliko se Hajduk nastavi oslanjati na Svagušino poimanje vizije i strategije razvoja, ne bi se začudili da u narednim godinama i NK Zagora dobije status nositelja u srazu s Hajdukom, a ne samo donedavni rumunjski četvrtoligaš.
3. Potpuni profesionalizam vodstva Hajduka
Vodstvo kluba mora podrediti sve ostale profesionalne aktivnosti svom punom radnom angažmanu na poslovima upravljanja klubom te svaki dan provesti puno radno vrijeme na ostvarenju Hajdukovih sportskih i poslovnih ciljeva. Amaterizam, volontiranje, skraćeno radno vrijeme, kao i povremeni angažman su nespojivi sa časnim, odgovornim i profesionalnim pristupom upravljanju Hajdukom.
Predsjednik Hajduka Joško Svaguša voli se javno pohvaliti da za rad u klubu ne prima nikakvu naknadu i da svoju plaću zarađuje u svojoj privatnoj firmi što samo pokazuje nerazumijevanje i nepoštivanje odredbe Kodeksa o potpunom profesionalizmu vodstva Hajduka. Svaguša očigledno ne shvaća da iz potpuno profesionalnog angažmana proizlazi i nedvosmisleno definiranje prioriteta u svakodnevnom radu kao i potpuna odgovornost za funkcioniranje cijelog kluba. Volonteri mogu imati dobru volju i želju za radom kao i profesionalci, ali volonteri nemaju onu odgovornost koja proizlazi iz statusa profesionalca.
Da bez obzira na samohvalu predsjednika Svaguše o cjelodnevnom boravku u klubu Hajduk nije njegov prioritetni interes svjedoči i klupsko priopćenje za javnost iz studenog prošle godine, a povodom medijskih izvještaja o događanjima na utakmicama kadeta i juniora Hajduka i Dinama. Tada je, naime, Joško Svaguša došao na blok utakmicu dviju mlađih kategorija i nakon negodovanja publike na njegov račun, već nakon 15-ak minuta napustio tribine pomoćnog igrališta na Poljudu. Mediji su izvještavali „da su navijači otjerali Svagušu“, a klub se spomenutim priopćenjem obrušio na te izvještaje kao na „napise nekih zlonamjernih novinara“.
Međutim, nespretnošću klupskog glasnogovornika ili nepobitnošću istine, u priopćenju je nedvosmisleno istaknuto da Svaguša zapošljava 600 djelatnika i vodi dvije kompanije te izrijekom potvrđeno da za Hajduk nema vremena u potpunom profesionalnom angažmanu, budući da je „unatoč obvezama u tvrtkama POTROŠIO nedjeljno jutro kako bi gledao utakmice mladih Hajdukovaca“. Očigledno je 15 minuta za krunu polusezone u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji sve što Joško Svaguša ima dati Hajduku. Inače, od 2000 Hajdukovih navijača na stadionu, puno njih je taj dan poklonilo (a ne potrošilo) svoje vrijeme klubu i to kompletnih 180 minuta, iako i oni imaju svoje brojne privatne i poslovne obveze. A nisu predsjednici kluba.
4. Zakonitost i transparentnost u poslovanju Hajduka
Uprava Hajduka mora upravljati klubom sukladno važećim zakonima i pozitivnim standardima transparentnog poslovanja od dana stupanja na dužnost do završetka svog mandata. Preuzimanjem dužnosti, uprava kluba mora preuzeti i moralnu, profesionalnu i zakonsku odgovornost analize zatečenog stanja, redovitih revizija poslovanja i poduzimanja potrebnih mjera spram svih uočenih odstupanja od načela zakonitosti i transparentnosti.
Kako Svaguša zamišlja zakonitost i transparentnost u skraćenom izdanju, kad se izbaci jasno definiranje ovih pojmova u praksi kroz važeće zakone i svekoliku odgovornost analize zatečenog stanja i reviziju poslovanja, bilo je vidljivo već u prvom tjednu njegove vladavine.
Nakon što je brzopotezno, samo nekoliko dana nakon ustoličenja, potrošio ciglih 18 milijuna kuna za kupovinu braće Sharbini u okviru najskuplje kupovine igrača u povijesti kluba, već dan kasnije Svaguša je javnosti i dioničarima obznanio da je klub zatekao u minusu od gotovo 15 milijuna kuna. Predsjednik kluba koji se pridržava Kodeksa prvo bi utvrdio kakvo je zatečeno financijsko stanje, a tek potom bi odlučivao koliko će od novca na raspolaganju i na što potrošiti.
Njegov prethodnik na funkciji predsjednika kluba Mate Peroš promptno mu je odgovorio tvrdnjom da je klupski račun, s datumom primopredaje vlasti u Hajduku, ostavio u plusu od 14 milijuna kuna, ne računajući gotovo 7,5 milijuna eura koji na klupski račun tek trebaju sjesti temeljem transfera Nikole Kalinića i Drage Gabrića, te posudbe Marija Brkljače.
Nedugo zatim Svaguša je priznao da je na računu zatekao spomenutih 14 milijuna kuna i tako zapravo priznao da je lagao i javnost i dioničare. Namjerno ili iz neznanja, svejedno je, jer nije napravio upravo ono što Kodeks u svom izvornom obliku jasno određuje kao obvezu predsjednika kluba.
Da bi prikrio svoju laž o nasljeđenom minusu od gotovo 15 milijuna kuna, na sjednici splitskog Gradskog vijeća održanoj 5. studenog 2009. godine Svaguša je podnio izviješće u svezi HNK Hajduk i ustvrdio da je naslijedio katastrofalno poslovanje koje će Hajduka zasigurno odvesti u minus, bez obzira na zatečenih 14 milijuna kuna na računu. Konkretno, na temelju planiranih prihoda i rashoda do kraja 2009. godine iznio je službenu projekciju završetka godine s gubitkom od oko 22,2 miljuna kuna. Međutim ni ta službena projekcija nije spriječila Svagušu da, unatoč činjenici što nije stvorio nikakav novi izvor prihoda, angažira najskuplji trenerski dvojac u povijesti kluba Edoardo Reja – Luigi Febbrari.
Na koncu i pored najskupljih akvizicija u povijesti kluba, Hajduk je – prema Svagušinim riječima – za poslovnu godinu 2009. uplatio 200.000 kuna poreza na dobit. To znači da je u tom razdoblju razlika između prihoda i rashoda bila točno milijun kuna u korist prihoda, što pak nedvosmisleno pokazuje da je Svaguša lagao ili da nije znao kao predsjednik kluba ispuniti obvezu analize zatečenog stanja i revizije poslovanja.
Da Svagušin cirkus oko zakonitosti i transparentnosti bude upotpunjen do granica apsurda, u pozivu na Glavnu skupštinu, u prijedlogu odluka, pod točkom 5 stoji: "Utvrđuje se da je Društvo u 2009.g. ostvarilo dobit poslije oporezivanja u iznosu od 107.749 kuna"(?!?!) O kakvoj zakonitosti i transparentnosti upravljanja trgovačkim društvom uopće može biti govora kad čelni čovjek Društva u manje od godinu dana iznosi potpuno različite financijske pokazatelje, prema potrebi, ovisno o tome iznose li se pred novinarima, Gradskim vijećem ili Skupštinom kluba.
Svoje, pak, viđenje transparentnosti rada Joško Svaguša je jasno pokazao uskraćivanjem akreditacija novinarima lokalnog tjednika koji iznimnu pažnju posvećuje Hajduku, kontinuirano prateći zbivanja na Poljudu. Uskratiti pravo na rad mediju koji intenzivno prati Hajduka samo zato što se pisanje njegovih novinara ne sviđa aktualnom Hajdukovom predsjedniku izravno je kršenje načela transparentnosti poslovanja, a usporedo i narušavanje ugleda cijelog kluba.
5. Odgovornost u ostvarivanju sportskih i poslovnih ciljeva Hajduka
Svaki djelatnik kluba, a ponajprije predsjednik, mora odgovarati za svoj rad i rezultate toga rada. Jedino mjerilo uspješnosti u upravljanju klubom jesu ostvareni rezultati u odnosu na unaprijed definirane i javno prezentirane sportske i poslovne ciljeve.
U nedostatku unaprijed definiranih i javno prezentiranih sportskih i poslovnih ciljeva koji odgovaraju ugledu i tradiciji Hajduka, bespredmetno je razgovarati o uspješnosti upravljanja.
Uslijed elementarnog nerazumijevanja važnosti dugoročnog planiranja, strateški ciljevi se zamjenjuju nizom jednosezonskih ciljeva koji se još u hodu adaptiraju trenutnim okolnostima, a sveukupni razvoj kluba prepušten je improvizaciji, trenutku individualne inspiracije i sportskoj sreći koja ponekad i može donijeti rezultat, ali u pravilu kratkog daha. Jasno definirati strateški cilj je pola puta ka njegovom ostvarenju. Drugu polovicu čine kompetentnost i ustrajnost na njegovoj realizaciji, a da bi one bile neupitne, Svaguša je u svoj model stihijskog upravljanja uveo samo jedan sustav - sustavno izbjegavanje dugoročnih razvojnih ciljeva u svrhu prevencije vlastitog neuspjeha. Iako zvuči paradoksalno, neuspješni mogu biti samo oni koji planiraju jer se kod njih može jasno dokazati i uspjeh i neuspjeh, postizanje ili neostvarenje zacrtanog cilja. Apsurdnost i krajnju neodgovornost Svagušinog upravljanja Hajdukom najbolje razotkriva maksima: „Ako ne znaš kamo ideš ne možeš ni pogriješiti, jer te svaki put vodi NIKAMO”.
Nasuprot izostanku strateških ciljeva, Svaguša ima inflaciju financijskih pokazatelja za 2009. godinu, baš kao i Dinamo svojih rođendana, pa ne znamo da li mjerilo Svagušine poslovne uspješnosti normirati na 22,2 milijuna kuna projiciranog gubitka predstavljenog Gradskom vijeću ili na 1.000.000 kuna dobiti što je rezultat do kojega se dolazi preko 200.000 kuna uplaćenog poreza na dobit prezentiranog medijima ili na 107.749 kuna dobiti nakon oporezivanja objavljenih u pozivu na Glavnu Skupštinu. Ostaje i dvojba radi li se o kreativnom računovodstvu revizorske kuće „Fimar“ kojim se friziraju financijski rezultati Hajduka ili o Svagušinom nestručnom i prigodničarskom iščitavanju financijskih izvješća. Nedvojbena je jedino činjenica da su sve tri verzije Hajdukove prošlogodišnje bilance miljama daleko od poslovanja koje bi mogli smatrati odgovornim i uspješnim.
U sportskom segmentu prošlogodišnji alibi pristup „cilj je osvajanje kupa, a u prvenstvu što bliže Dinamu“ ili ovogodišnji „fokusirani smo na domaće natjecanje, a u Europi što nam Bog da“ zasigurno nisu na razini ugleda i tradicije Hajduka. Horizonti tako kratkovidno postavljenih sportskih ciljeva ne sežu dalje od jedne sezone ili čak polusezone, pa zasigurno nisu motivirajući faktor ni prema navijačima zbog kojih se nogomet u konačnici i igra, ni prema dioničarima Društva, ni prema sponzorima, ali ni prema vlastitom sportskom pogonu.
Da zrno utjehe u vidu osvojenog Kupa Hrvatske već uigranom pirjom na Šubićevcu i potpuno autsajderska pozicija na tablici tijekom čitavog prvenstva nisu dojmili niti jednu od navedenih adresa svjedoče i činjenice o gotovo prepolovljenom klupskom proračunu, o padu prihoda od sponzora, kao i strmoglavom padu broja gledatelja na prvenstvenim utakmicama Hajduka kao jednom od ključnih pokazatelja poslovnog i sportskog uspjeha u protekloj sezoni. Tako smo u prvoj godini Svagušina mandata ostvarili pad prosječnog broja gledatelja na Poljudu za 53% u odnosu na prethodnu sezonu (sa 9.088 u sezoni 2008/2009 na 4.300 u sezoni 2009/2010) te ukupan pad gledanosti Hajduka u HNL-u za preko 100.000 gledatelja (sa 240.100 u sezoni 2008/2009 na 135.200 u sezoni 2009/2010). Gubitak polovice tržišta u samo jednoj godini poslovanja sigurno nije rezultat odgovornog i uspješnog upravljanja niti jednim trgovačkim društvom, pa ni Hajdukom.
6. Moralnost i zakonsko nekažnjavanje čelnika i svih djelatnika Hajduka
Svaki čelnik i djelatnik kluba mora se u svom privatnom i profesionalnom životu, kako za vrijeme obnašanja dužnosti u Hajduku, tako i prije angažmana u klubu, ponašati u skladu s javnim moralom i potvrditi neupitne karakterne vrijednosti koje dolikuju dostojanstvu kluba. Isto tako, kao jedan od temeljnih preduvjeta za obnašanje dužnosti u klubu svaki djelatnik mora predočiti potvrdu o nekažnjavanju.
Postoji pregršt argumenata koji nedvosmisleno svjedoče kako Joško Svaguša ne ispunjava ni šestu točku Torcidinog Kodeksa. Zapravo, pravo pitanje je koji je od njegovih slučajeva kršenja zakona digao veću buru nezadovoljstva u javnosti te više narušio ugled i dostojanstvo kluba.
Joška Svagušu je šira nogometna javnost prvi put upoznala u ožujku 2006. godine kroz napise u Crnoj kronici, kada je kao nogometni menadžer i zastupnik igrača Mate Selaka bio na obavijesnom razgovoru u policiji zbog još uvijek nerazjašnjenog pokušaja ubojstva Hajdukovog trenera Luke Bonačića.
U listopadu 2007. godine objavljeno je da je Joško Svaguša „prvi hrvatski tajkun“ pravomoćno osuđen zbog „izrabljivanja radnika“. Sud mu je tada izrekao novčanu kaznu u ukupnom iznosu od 204.000 kn.
Početkom studenog 2009. godine mediji su objavili da je splitski sud osudio Joška Svagušu zbog bespravne gradnje na Zvončacu i izrekao mu novčanu kaznu od 60.000 kn, a nadležno ministarstvo naredilo mu je da građevinu ukloni o svome trošku.
Krajem studenog 2009. godine, nakon utakmice Hajduka i Osijeka, u sitnim noćnim satima i pod vidnim utjecajem alkohola Joško Svaguša se sukobio s posjetiteljima splitskog kluba Tropic o čemu su mediji opsežno izvijestili objavljujući i fotografije događaja.
Nakon što je u prosincu 2009. godine policija otkrila lažnu eksplozivnu napravu pod vozilom izvjesne Dajane Stojić za koju je utvrđeno da se radio GPS uređaju koji prati kretanje vozila, u javnost je izašao podatak da se radi o vlasnici vozila koja je prije toga Joška Svagušu kazneno prijavila za prijetnju i uništenje mobitela vrijednog par tisuća kuna. Scene vrijeđanja i nasilja dogodile su se pred Vanilla barom na Poljudu, a nastavile u potjeri preko pola grada.
Početkom 2010. godine „poslovni pothvati“ Joška Svaguše ponovno šokiraju javnost. Naime, tada se saznalo da je još 17.01.2008. od Josipa Grbića, sadašnjeg direktora Hajduka za pravne poslove i njegove tete, Svaguša kupio više od 100 nekretnina u Rogoznici ukupne površine preko 300.000m2. Dio kupljenih nekretnina ubrzo je prodao Frani Pašaliću, vlasniku Marine Frapa, poznatom po ranijim ulaganjima u transfere igrača Hajduka (Niku Kranjčara, Marija Maloču i druge). To ne bi predstavljalo nikakav problem da se ne radi o nekretninama koje su već desetljećima u vlasništvu drugih osoba. Postupajući po kaznenoj prijavi uznemirenih vlasnika nadležno državno odvjetništvo u Šibeniku oformilo je spis i zatražilo od policije da poduzme izvidne radnje radi prikuplljanja potrebnih obavijesti o slučaju, a postupak je u tijeku.
U ožujku 2010. godine, iznenađeni policajci i osiguranje stadiona u Maksimiru zatekli su Joška Svagušu kako dolazi na derbi Dinamo-Hajduk u civilnom vozilu na kojem su postavljena plava rotacijska svjetla, što je izričito zabranjeno Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Za bolje razumijevanje drskosti opisanog ponašanja koje je daleko ispod razine primjerene stoljetnoj tradiciji kluba, zamislimo na trenutak predsjednika Benfice Luísa Filipea Vieiru koji na derbi s Portom dolazi sa rotirajućim plavim svjetlima na vozilu ili možda predsjednika Real Madrida Florentina Pereza koji na Camp Nou putuje glumeći da je policajac, hitna pomoć ili vatrogasac.
Ovdje pobrojani javni ekscesi, učestalost kršenja zakona i propisa te javna verbalna komunikacija koja se redovito spušta ispod svake civilizacijske razine, bez ikakve sumnje dovode do zaključka da Joško Svaguša ne posjeduje karakterne vrijednosti koje dolikuju dostojanstvu Hajduka.
7. Neovisnost upravljanja Hajdukom
Svim djelatnicima kluba interes Hajduka mora biti ispred svih ostalih interesa. Upravljanje klubom mora biti neovisno od svih političkih, gospodarskih i privatnih utjecaja.
Svagušino tumačenje Kodeksa namjerno se zadržava na krajnje nepreciznoj definiciji „neovisnost u upravljanju Društvom“ i izostavlja presudno važan dio Kodeksa u kojem se definiraju mogući oblici ovisnosti u radu i upravljanju Hajdukom. Takav pokušaj manipulacije aktualnog predsjednika Hajduka je izravna posljedica činjenice da on ne zadovoljava kriterij neovisnosti ni od jedne od tri definirane razine utjecaja.
Kako Svaguša uopće može biti neovisan od političkih utjecaja kad je postavljen upravo temeljem političkih i privatnih utjecaja, izravno od strane gradonačelnika, a ne temeljem stručnih referenci na javnom natječaju, kao što to Torcida zahtijeva i kao što to primjenjuju najveći svjetski klubovi čak i kad su u potpunom privatnom vlasništvu (poput Liverpoola), a što bi u potpunosti odgovaralo pozitivnim normama demokratskog društva u kojem se javnom imovinom upravlja stručno i odgovorno. Najčvršći dokaz političke ovisnosti Hajdukovog predsjednika jest činjenica da je na izbornoj listi Željka Keruma za Gradsko vijeće Grada Splita zauzeo visoko treće mjesto, odmah iza samog Keruma i njegove sestre Nevenke Bečić.
Na isti način Joško Svaguša potezima koje vuče u Hajduku kao predsjednik kluba dokazuje da je i gospodarski ovisan, budući da su ti potezi motivirani gospodarskim i privatnim interesima samog Svaguše i njegovog patrona Keruma, a protivni su interesima Hajduka. Detaljnija pojašnjenja gospodarske ovisnosti nalaze se u sljedećoj točki.
8. Sprječavanje sukoba interesa u Hajduku
Nijednom djelatniku kluba niti članu njegove uže obitelji ne može biti omogućeno bavljenje poslovima u kojima se Hajduk pojavljuje kao poslovni partner, a na temelju kojih bi taj pojedinac mogao ostvariti osobni dobitak ili probitak. Upravljačka tijela Hajduka moraju biti izravno odgovorna za sprječavanje sukoba interesa na svim razinama u klubu.
Predsjednik uprave, koji je po Torcidinom Kodeksu izravno odgovoran za sprječavanje sukoba interesa na svim razinama u klubu, ne samo da tolerira već i učestalo generira sukob interesa u Hajduku.
Primjerice, Joško Svaguša je iznos od 5 milijuna eura koje je Hajduk zaradio na transferu Nikole Kalinića u engleski Blackburn oročio kod Zagrebačke banke d.d. U toj odluci ne bi bilo ništa sporno da Svaguša istovremeno nema problema s isplatama plaća i da Societe Generale - Splitska banka d.d. nije dugogodišnji sponzor Hajduka i službeni partner u preoblikovanju kluba u dioničko društvo. Neočekivanu poslovnu suradnju sa izravnom konkurencijom vlastitog sponzora teško je objasniti klupskim, kada se očito radi o privatnim interesima. Svagušino postupanje kojim je oštetio sponzora kluba postaje jasnije kada se zna da su on i Željko Kerum putem svojih privatnih tvrtki korisnici usluga Zagrebačke banke d.d. i da je upravo ta novčarska institucija odobrila kredit za Kerumove privatne projekte netom nakon što je Svaguša kod njih oročio novac dobiven od prodaje Nikole Kalinića.
Nadalje, početkom srpnja 2010. navijači i dioničari kluba ostali su zatečeni spoznajom da je Svaguša, u trenutku kada je klub ostao bez dotadašnjeg glavnog sponzora INA d.d., odbio ponudu Societe Generale – Splitske banke d.d. da postane novi glavni pokrovitelj kluba uz godišnju naknadu od milijun eura. Tako smo u sezonu Hajdukova stotog rođendana ušli bez glavnog sponzora, a onda nižući grešku za greškom, Joško Svaguša radi novi presedan u dotadašnjoj poslovnoj praksi kluba. Umjesto dugoročne suradnje, ugovora jednokratno sponzorstvo s Narodnim trgovačkim lancem d.o.o. sa sjedištem u Sesvetama i to samo za jednu utakmicu. NTL je za svoj logo na Bijelom dresu za utakmicu protiv Dinama iz Bukurešta platio 300.000 kn. Sada je najavljeno sklapanje godišnjeg ugovora o glavnom pokroviteljstvu kluba sa istim trgovačkim društvom u vrijednosti 5 milijuna kuna, daleko manje i od prijašnjeg generalnog sponzora i od nedavne ponude Societe Generale – Splitska banka d.d. Kao pojašnjenje ove kontroverzne poslovne odluke treba naglasiti da poslovne udjele u NTL-u imaju i neki veći dioničari kluba kao što su KERUM d.o.o. Split Željka Keruma, TOMMY d.o.o. Split Tomislava Mamića i STUDENAC d.o.o. Omiš Josipa Milavića.
Uz navedene odluke koje su donesene u očitom sukobu interesa, posebno je zanimljiva i afera oko izbora logotipa za proslavu 100-godišnjice Hajduka. Nakon provedenog javnog natječaja na kojem je stručni žiri odabrao i nagradio tri rada, Svaguša je potpuno zanemario odluku stručnjaka koje je sam imenovao u ocjenjivački sud i autokratski donio odluku da se rad Petra Jerkovića koristi kao službeni logotip proslave. Treba li napominjati da je Petar Jerković osmislio logotip i kompletan vizualni identitet tvrtke čiji je vlasnik i direktor Joško Svaguša?
Na kraju, teško je zanemariti i sramotnu činjenicu da prema Godišnjem financijskom izvješću za 2009. godinu, koje je FINA javno objavila na svojim internet stranicama, Svagušin Bobis d.o.o. Stobreč na dan 31.12.2009. duguje Hajduku iznos od 144.767 kn. Očito da Svaguša kao direktor i vlasnik Bobisa ima interes da Hajduk ne pokrene ovrhu protiv Bobisa radi prisilne naplate duga, a je li taj interes klupski ili privatni nije teško zaključiti.
Iz navedenih primjera je očigledno da se Joško Svaguša svakodnevno nalazi u sukobu interesa između funkcije predsjednika kluba i svojih privatnih poslovnih aranžmana zbog čega ne ispunjava niti ovu točku Kodeksa.
9. Očuvanje ugleda i tradicije Hajduka
Svaki djelatnik kluba mora biti svjestan povijesti i tradicije kluba te njegovih temeljnih vrijednosti. Isto tako, svi djelatnici Hajduka moraju u svom svakodnevnom radu iskazivati predanost tim vrijednostima i raditi na njihovom očuvanju. Dužnost uprave kluba je i formalno definirati temeljne vrijednosti Hajduka te sankcionirati svako obezvrijeđivanje ili djelovanje koje odstupa od tih vrijednosti na svim klupskim razinama. Jedna od tih temeljnih vrijednosti Hajduka su svakako i njegovi navijači.
Svaguša svojim neciviliziranim ponašanjem u službenim i privatnim prilikama neprestano narušava ugled kluba i njegovu časnu tradiciju. O kakvom se prostačkom, drskom i protuzakonitom ponašanju radi detaljnije je navedeno pod točkama 4. i 6. Osim toga, postavlja se pitanje može li se od osobe koja se nalazi u tako očitom sukobu interesa kao što je to navedeno u točki 8. očekivati da radi na očuvanju ugleda i tradicije kluba?
Kako će Joško Svaguša raditi na očuvanju ugleda i tradicije Hajduka kada ne samo da ne poznaje povijest kluba čiji je predsjednik, već je na Skupštini dioničara 2009. godine dokazao kako ne zna čak ni datum osnivanja Hajduka.
Budući da nam predsjednik ne zna ni osnovne podatke iz povijesti kluba, ne čudi da Hajduk i dalje nema riješeno pitanje korištenja svog najvažnijeg simbola, originalnog grba iz 1911. godine, jer ga je prije Svaguše kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo zaštitio kao svoje vlasništvo izvjesni Jurica Pečnik iz Donje Pušće. Do proslave 100. obljetnice kluba ostalo je manje od 180 dana, a predsjednik do danas nije zaštitio Hajduk od zlouporabe originalnog grba.
Koliko Svaguša drži do očuvanja ugleda i tradicije Hajduka govori i činjenica da tijekom svog mandata nije učinio ništa kako bi zaštitio simbole kluba poput maskote “Bili” (autora pok. Zdenka Milišića), nastale u doba zlatne generacije Hajduka kada je ostvaren povijesno najviši rejting na Uefinoj tablici (četvrti klub u Europi) ili primjerice internetske domene www.hajduk.com.
Imenovanje Zdravka Reića u Inicijativni odbor za proslavu 100. rođendana u trenutku dok kazneni postupak za „slučaj Asanović“ još nije bio okončan, samo je dodatni primjer koliko Svaguša drži do Hajdukovog ugleda.
S javnim natječajem za izbor logotipa za proslavu 100. obljetnice Hajduka, koji je kao primjer kršenja Kodeksa naveden i pod točkom 8, Svaguša je naštetio ugledu i tradiciji kluba pokušavajući Hajdukovu svjetsku veličinu svesti na svoju mjeru. Naime, umjesto da izbor logotipa za 100. rođendan nogometnog kluba koji je prvi u svijetu obišao svih pet kontinenata iskoristi za međunarodnu promidžbu i podsjetnik kakav je ugled Hajduk kroz povijest stvarao u svijetu, Svaguša je raspisao javni natječaj na koji su se mogli prijaviti samo radovi dizajnera iz Hrvatske.
Tek što se stišala blamaža oko izbora jubilarnog logotipa, stigla je i nova u kojoj je Umbro promovirao svečarski dres bez konzultacija s Hajdukom, pa će na kraju, poslije dogovorenih preinaka, Hajduk u slavljeničkoj sezoni imati dva svečarska dresa od kojih ovaj Umbrov mijenja i službenu boju dresa iz bijele u bijelo-zlatnu.
Za Svagušinu percepciju očuvanja ugleda i tradicije Hajduka nije sporno ni redovito ignoriranje međunarodnog memorijalnog turnira koji nosi ime Andrije Ankovića, igrača koji je u dresu Hajduka odigrao 326 utakmica i postigao 250 golova. Da sramota bude veća, pozivu na ovaj turnir uredno se odaziva zagrebački Dinamo, a Hajduka nema u Gabeli da izrazi poštovanje svojoj klupskoj legendi.
Kršenje ugleda i tradicije kluba posebno se očituje u Svagušinom odnosu prema navijačima. Tako je u rujnu 2009. godine, uoči utakmice Hajduka i Zagreba, Svaguša uzeo sebi za pravo odrediti koji to navijački transparenti mogu biti uneseni na stadion, a koji ne mogu. Kontinuitet nepoštivanja navijača kluba potvrđen je i prilikom gostovanja Hajduka u Bukureštu na utakmici s tamošnjim Dinamom u 3. pretkolu Europske lige. Tada su na sastanku s Uefom čak i predstavnici domaćina i rumunjske policije zastupali stav da se 400 Hajdukovih navijača koji su u individualnim aranžmanima doputovali u Bukurešt pusti na stadion, dok su predstavnici Hajduka kukavički šutjeli i na koncu se sakrili iza izjave „Znate, Uefa je tako odlučila i mi tu nismo mogli ništa“. Možda i niste, ali je neoprostivo da niste ni pokušali!
I na koncu, kao svojevrsni zaključak, ignoriranje Kodeksa i manipuliranje njegovim sadržajem najočitiji je primjer nepoštivanja najveće vrijednosti Hajduka, njegovih navijača. Uvrštenje Kodeksa u temeljni dokument kluba potpisom je zatražilo više od 33.000 navijača Hajduka koji su iza tog zahtjeva stali svojim imenom i prezimenom, i nitko, baš nitko, nema pravo manipulirati ni trgovati njegovim sadržajem.